Tko nikada nije bio u Rovinju, ne zna što je u svijetu gradovima. Svakako možete reći da je Rovinj takav Talijanski grad. Uske ulice, platno koje visi na užetu između dvije kuće, nazivi ulica – na hrvatskom i talijanskom jezika. Zašto? Rovinj je nekada bio dio talijanske pokrajine. Talijani vole Rovinj. 100 km od Trsta i restorana “Scuba” otvara sva svoja vrata. Tjestenina i voće i kuga, tunjevina, orada i brantsin. Wow! I maslinovo ulje je domaće. Što desert, što sladoledni kolač? Topli kruh u maslinovom ulju. Sve. I hoće Sreća.
Iznad grada, iznad mora, iznad otočnih tornjeva crkvenih tornjeva Sv. Eufemija. Kao iu Rusiji, svi znaju Nikole Čudotvorca, pa tako i Rovinji se ništa važno ne postiže bez svetog Euthymiusa. U crkvi udati se, krstiti djecu, slaviti, nagraditi, itd. itd. Crkva – lijepa. Zidovi su bijeli, bijeli, izrađeni od Carrera mramora. I iznutra sarkofag s relikvijama sv. Eufemije. Ovaj sarkofag, i 15 godina star Djevojka, kao živa, leži s papirusom u desnoj ruci. Papyrus – drevni simbol mučeništva. Sveti Euthymius je bacao divlje zvijeri u arenu cirkuski car Dioklecijan. U Rovinju se njezino ime zove djeca – Fima, Fimika, Fimuchina.
Ljeto je vruće. Vrlo vruće. No vjetar puše s mora – maestral. Veliki vjetar, hladan vjetar. Blizu mora, u sjeni paperjastih borova toplina se uopće ne osjeća. Umoran od laganja – more zove. Samo je potrebno plivati u papučama. Jer morski ježevi su vrlo bodljikavi. i mekušci su ponekad vrlo oštri. Pokušajte se utopiti u moru. nije vježbati. Voda će vas zadržati i istisnuti. Sretan je ne želim. Sendvič i voda su dovoljni. Ali navečer, navečer … Svi restorani su zauzeti, svi sjede na otvorenim terasama i okus, dobro, to sam već napisao. Da … šteta je što se voće zalijepi Mora sada ne stavlja jastoga, već samo 4. Ali možemo razumjeti. Kriza ili kriza na hrvatskom jeziku. Sa 23 godine svi spavaju. More i sutra sunce čeka svakoga. Sretna noć!
